|
Ali
zašto? Zašto? Što smo mi skrivili? Čime smo se ogriješili?Pa zašto nas takva sudbina prati? Čuješ li ti što te
pitam?
Ne znam, otkud da
ja znam.
A
otkud da ja znam zašto se jedna majka mora odreći svog djeteta..zašto mi ne možemo živjeti u miru kao toliko drugih
ljudi? Toliko je malo potrebno a mi ni to nemamo..
Nemoj
misliti da i meni nije teško… srce mi se kida ali moramo… nemamo druge…
Kad ne mogu… ne
mogu.
Tu su i druga
djeca. Hoćeš li da umru od gladi? Prestani plakati ženo.
Ali ne mogu
prodati dijete.
Pa ne prodaješ ga… on samo ide raditi u grad. Vratit
će se, ne plači.
Kako da prestanem plakati… što
će on tamo sam kako će bez nas… i kamo ide ništa ne znam.
Ne brini u dobrim je rukama. U
gradu će naučiti trgovati i jednog će se dana vratiti… možda
kao bogat čovjek i podići nas iz bijede..hajde
vidjet ćeš bit će dobro.
Ne znam..ako
već moramo obucimo mu barem njegovu najbolju odjeću.. njegovo svadbeno ruho.
Ono koje smo stavili na stranu kada se rodio?
Da..to.
Dođi, sine!
Maharanth!
Evo me, oče.
Dođi
Maharanthe, uđi unutra. Moram ti nešto reći.Ti znaš da smo mi siromašni Maharanthe.Znaš da nam je
posljednja krava uginula.Stoga ti trebaš preuzeti svoje mjesto kao muškarac,
koliko god mlad bio.Kada si se rodio dogovorili smo brak i sve pripreme smo
obavili.Za tebe je sašivena fina odjeća za tvoj svadbeni dan… mi smo je
spremili sve dok taj dan ne dođe. Iako on nije došao, moraš ići od
nas. Zbog toga ćemo te odjenuti u tu lijepu odjeću koju smo
spremili za određenu dob. Pogledaj ove hlače, na njima je zlatno sunce
iznad zelenila naše majke zemlje. Odjeni ih do struka, možda čak i malo
više, jer će dosezati do poda i sandala koje ti ne možemo dati. Pogledaj
ovaj kaput od brokata, sa sašivenim dvorcima u kojima se isprepliću boje
i svila. Iako ti doseže ispod koljena, stavi ga nakošulju koju nemamo da ti
damo. I ovu kapu stavi na galvu i sjeti se da je to kruna koju nažalost
nemamo da ti je poklonimo..sada moramo ići.
Kamo
idemo, oče?
Idemo
do rijeke.
I
tako roditelji odvedoše dječaka Maharantha do široke rijeke.
Skinuli
su s njega radno odijelo i polagano ga oprali u nemirnim vodama.
Sunce ga je osušilo.
Njegov dotadašnji život bijaše ispran, ostavljen rijeci.
Dok su mu oblačili svadbeno odijelo, spuštao se
sumrak.
Najprije hlače, tako, do struka. Taman
za mladića koji tek što nije postao muškarcem!
Zelene su poput trave!
Da…i protkane zlatom sunca.Sad ćemo kaputić. Daj
ruku. I drugu.
Dugačak mi je sve do koljena.
Gledaj kako se duž obruba dvorci pretapaju jedan u drugi!
Dvorci? Meni izgledaju kao slonovi koji se surlama drže za
repove!
I još kruna na glavu…
Ne izgleda li poput tornjića na dvorcu?
Sve je tako lijepo, ali tako kruto..
Mama što je?Činiš se tužnom.
Samo bih željela da možeš imati sandale..
Kad ću biti velik imat ću svoje sandale. Rastem
cijelo vrijeme mama, da imam sandale trebao bih novi par svaki tjedan.
Takvo si dijete još! Maharanthe imaš još braće i
sestara koji bi nosili sandale koje ti prerasteš.
Maharanth se svim silama naprezao da ostane miran i ne
uzvrpolji se na krut dodir brokata.
Roditelji ga gledaše ponosno. I žalosno.
Siromašni kakvi su bili, radije su gladovali nego prodali
njegovo svadbeno ruho.
Žena je za Maharantha bila odabrana čim se rodio i
imao se s njom uzeti kada navrši deset godina.
No tada mu bijaše samo pet.
Sunce je zalazilo dok su napuštali selo.
Uskoro se spusti noć.
Hodali su polako po mirnoj pečenoj zemlji.
Mjesec i zvijezde obasjavali su im put.
Hodali su kroz noć, roditelji i dijete.
Kad im se učinilo da je dijete pospano, zastadoše.
Nakon što se razbudi, nastavili su hodati.
Tako su se nekoliko puta zaustavljali i čekali da ga
mine san.
Sunce se još ne bijaše u potpunosti razbudilo kada stigoše
do željezničke pruge.
Maharanthe,
odlično si hodao cijelu noć. Sad kad se razdanjuje, još malo pa smo
stigli do tračnica. Nemamo još puno.Vidiš li onaj vodotoranj? Tamo
ćemo čekati… otvori oči Maharanthe..
Sa svjetlošću koja je
zorila za njihovim leđima, slijedili su prugu do vodotornja i tamo
čekahu… u tišini.
Gdje je sad taj mali? Vlak
kreće za deset minuta, a njih ni za lijek… a moram se vratiti u radnju.
Čim me nema par sati svi se ulijene. Kako je teško s ljudima…
čovjek danas mora sve sam. Tepisi se neće sami istkati, razboji se
neće sami popraviti… dugovi se neće sami platiti. A ima ih. I to koliko…puno.A para niotkuda.Samo dok tu
djecu zbrinem, ode mi pola zarade… stalno je netko bolestan. Te ne može ovo,
te ne može ono. Pa ti Paša krpaj… nađi novog. Gdje? Kako? Ovo je
već dvanaesti kojega ove godine uzimam… baš me zanima koliko će
izdržati…Ma ne, nije to za ljude, treba sve to poslat k vragu… Ne možeš
ostati normalan čovjek… Mučiš se, radiš, kolike godine… za što..
Gledajte
onog velikog debelog čovjeka sa štapom! Gleda oko sebe kao da nekoga
traži.
Hej
tamo! Jel to taj dječak?
Da,
to je dječak. Naš sin.
Maharanth.
Ja sam Paša. Tu je novac.Da ga
vidim.Gurnite ga malo, da se popne. Visoke rade te stepenice na vlakovima.
Moraš
ići s njim. Jednog dana ćeš se možda vratiti kao bogat čovjek
k nama. Hajde… pomoći ću ti da uđeš.
Ajde
zbogom. Mali,
ti idi tamo desno. Odi do vagona za prtljagu i ne miči se dok ne
dođem po tebe. Sjedni na one kutije i miruj.Rekli smo tri srebrna
novčića zar ne?
Rekli
ste pet.
Jesam, ali što ja znam kakav je mali. Ne mogu dati unaprijed.Ako
se pokaže dobar dobit ćete još.
Ali nismo
se tako dogovorili
Evo
sad se dogovaramo hoćeš hoćeš nećeš nećeš..ako nećeš ne moraš… imam ja još djece na bacanje
samo čekaju da ih pozovem..
…U
redu.
Maharanthovi
se roditelji polako vratiše u svoje selo.
U
gradu, Maharanth je morao trčati da bi stizao debelog čovjeka
obučenog u svilu koji se vozio u rikši, a štap je ležao pored njega.
Uske
prljave ulice bile su zakrčene ljudima koji su se cjenkali
trgovačkom robom i dovikivali.
Srećom,
nije više nosio svoju svadbenu odjeću.
Jer
ju je muškarac, Paša, strgnuo s njega prije no što će sići s vlaka.
Svečanu
je odjeću uzeo sebi, a njemu je dao radnu.
Tako
je Maharanth sada mogao lakše trčati, nesputano.
Sve
dok se naposljetku rikša nije zaustavila ispred dućana s tepisima.
Ulazi
zamnom. Ajde, brže! ... Dođi ti! Zagušljivo vam je tu. Mračno,
brate! Pripali malo jače te uljanice! Ti! Ovamo! Mali je novi!
Maharanth
nikada prije nije vidio tkalački stan.
Za
svakim stanom ili razbojem, sjedilo je dvoje-troje djece, dok je muškarac sa
štapom kružio po prostoriji.
Srećom
i on je bio jednako mršav kao i dječaci, inače se ne bi uspio
provlačiti između razboja.
Muškarac provuče Maharantha do jednog od razboja koji
bijaše veći od ostalih u prostoriji.
A za kojim
su radila samo dvojica dječaka.
Sjedit
ćeš s tom dvojicom. Oni će ti pokazati što treba raditi.
Očekujem da brzo učiš… Jesam li rekao da prestanete raditi?Hajde što ti gledaš?Što ti nije jasno? Sjedni pored njih
za razboj i pokazat će ti što da radiš. Prestanite sad raditi i pokažite
mu što da radi.
Vidiš
ove niti..njih nazivamo osnovne niti. Razumiješ?
Osnova.
Osnova…
Izgleda
kao komad tkanine na razboju, ali kada pređeš prstima preko, shvatiš da
je to samo mnogo gustih niti. Vidiš?
Izgleda
poput harfe..
E,
ali ova harfa ne svira.
Kad
radiš za razbojem onda svira.
Ja
sam jednom vidio pravu harfu. Jednom je došao čovjek u naše selo i
dopustio mi je da prstima prođem kroz žice koje su proizvele predivan
zvuk. Poput rijeke u proljeće…
Dobro
je… Drago nam je da si ovdje, olakšat ćeš nam posao, ali moraš raditi
što ti se kaže, nema zabušavanja. U protivnom…
Što?
Prebit
će te… i tebe i nas najvjerojatnije. Zato pazi što radiš. Može?
Razumijem.
Stariji
mu dječak dade znak da se odmakne od struna, dok drugi dječak
zaroni pod njih.
Odjednom,
uz glasan štropot, strune se razdvojiše.
Jedne se uzdignu, druge se spuste, ostavljajući
među sobom tunel.
Drveni čun, jednom niti
pričvršćen za tkaninu, jedrio je kroz taj klanac.
O! Pa ovo je kao brod koji putuje kroz tunel!
Kada pritisnem, niti razboja se
razdvajaju – jedna naprijed, jedna natrag. Potom čun odnosi istkanu nit
kroz tunel koji smo upravo stvorili. Naprijed natrag naprijed natrag čun
2x
Imrane!
Potom
sve obrnemo. Niti koje su bile odostraga sada su naprijed, a one koje su bile
naprijed su sada odostraga. I tako nastane drugi tunel kroz koji se istkana
nit vrati.
Štropot
se ponovi, niti se ponovo razdvoje i čun zaplovi natrag.
Mlađi
dječak izroni i zauzme svoje mjesto na klupi.
Shvatio?
Da…
Ne. Nisam siguran.
Pogledaj.
Kada pritisnem niti razboja se razdvajaju.Jedna naprijed, jedna natrag i onda
čun odnosi istkanu nit koju smo stvorili. Razumiješ? Naprijed natrag
naprijed natrag čun. Ajmo skupa.
Naprijed
natrag naprijed natrag čun 2x
Pogledaj
– sad možeš vidjeti kako istkana nit vijuga kroz osnovu s jedne na drugu
stranu tepiha koji pravimo. Dođi gore, Imrane! Sada ćemo ti
pokazati kako se nabija.
Nabija?
Da,
moramo niti dobro nabiti prema dnu osnove. U suprotnom nastanu rupe u tepihu.
Dječaci zajedno započnu nabijati novu nit u već otkan
tepih.
Udarali su snažno,
dugačkim nazubljenim štapom koji je izgledao poput ogromnog češlja.
Dođi,
možeš nam pomoći.
Maharanth
im se, shvaćajući, pridružio.
Naravno.
Dobro
shvatio si taj dio posla, ali to nije glavni dio. To samo činimo kako bi
imali na što vezati čvorove. Vidiš dolje niže na tkanju koje smo
već napravili – tamo se ne vidi vijugava nit, zar ne?
Te
zmije su ovdje samo zato da bi držale obojane niti.
Obojane?
Da…
one koje čine uzorak.
Imrane,
pokaži mu.
Gledaš
li pozorno? Ovako. Uzmeš klupko obojane vune i ovaj štap, te omotaš vunu oko
prve dvije niti osnove, potom oko štapa? Razumiješ?
Da,
da.
I
tako nastavljaš sve dok ne dođeš do kraja reda. Potom izvadiš štap,
ostavljajući linije petlje sa jedne strane tepiha do druge.
Dobro.
Znači pravite redove petlji vezanih oko ovih
visećih niti. Sa jedne strane tepiha do druge
Dadoše
mu klupko plave, čvrsto namotane vune.
Mlađi
dječak uze klupko crvene vune i štap.
Vješto
uplete vunu oko dvije niti tkanine pa oko štapa, pa zatim oko slijedeće
dvije niti pa oko štapa.
Pa
oko slijedeće dvije niti pa oko štapa, pa oko slijedeće dvije niti
pa oko štapa.
Kada
je procijenio da je načinio dovoljno uzlova, izvuče štap
ostavljajući petljice vune da strše.
Vrati
štap do petljica i uz njega prođe nožem.
Petljice
se oslobode i on pobjedonosno digne štap u zrak.
Stariji dječak tada povede
Maharanthove prste kako da načine petljice oko štapa, presijeku ih i
oslobode štap.
Pa oko slijedeće dvije
niti, pa oko štapa, pa oko slijedeće dvije niti, pa oko štapa.
Sada
su sva tri dječaka zajedno mogli praviti šarene čvoriće okolo
svake niti na razboju.
Pa oko slijedeće dvije
niti, pa oko štapa, pa oko slijedeće dvije niti pa oko štapa.
Maharanth
je naučio kako se prave šare u boji na tepisima.
Pa
oko slijedeće dvije niti, pa…
Ne,
ne. Sada idemo iz početka. Naprijed natrag…
Naprijed
natrag naprijed natrag čun, naprijed natrag naprijed natrag čun,
(nabijanje), pa oko slijedeće dvije niti, pa oko štapa, pa oko slijedeće
dvije niti pa oko štapa..2
Tako
je, ali ako promijeniš boju klupka vune s vremena na vrijeme, možeš napraviti
uzorak i što više redova napraviš, tepih se povećava i uzorak postaje
slika.
To
je poput tkanine od koje je načinjeno moje svadbeno odijelo. Moj otac
kaže da su to dvorci, mislim uzorak je napravljen od dvoraca, ali ja mislim
da više sliče slonovima koji se drže surlama za repove. Dobar vam je taj
razboj.
Ja
sam čuo da u planinama postoje razboji koji dodiruju nebesa, a ne ovi
naši koji nas poput krovova razdvajaju od nebesa.
Ja
sam sanjao takav razboj. Tamo su tri žene koje sjede za razbojem i tkaju
priču sve do neba. Jednog će dana svatko od nas vidjeti priču
koju su mu istkale.
Imrane,
nemoj zaboraviti na rezanje.
Joj da. Nakon što izvadiš štap
odrežeš petlje koje su ostale stršeći, još uvijek zamršene na
dugačkim nitima osnove.
Poput polja kukuruza, umjesto
ravne zemlje.
Da, pretpostavljam. Razlika je
između tepiha i komada tkanine.
Ja
sam Asif.
Maharanth.
Ja sam Imran.
Maharanth
Sad ćeš ovako i ljeti i
zimi. Napravit ćemo mi zajedno mnoge tepihe.
Ispod tepiha i spavamo.
Srećom da nas tako slabo
hrane pa ne narastemo veliki. Jer što bi nam se dogodilo da narastemo tako
veliki pa da ne možemo tkati?
Maharanth je o tim
riječima razmišljao danima. I stalno je bio gladan, I znao je da su
njegovi prijatelji također. Mislio je da je jesti mozda cak vaznije nego
otkati. Uvjeti za rad su bili loši, smještaj grozan, a
odnosili su se prema njima kao prema rroblju. Prolazili su mjeseci, godine,
nista se nije mijenjalo..
Ja to ne razumijem..Kako vi to možete izdržati? Nemoj me umirivati...
Četiri sam godine ovdje i četiri godine nitko riječ rekao
nije...nevjerojatno Po cijele dane radite za
razbojem u ovoj jezivoj prostoriji ... nemate niti trenutka odmora ni
slobodnog vremena ništa ...i onda nas
još hrane ovako očajno, Zašto to trpimo?
Što da radimo
Ne znam, pobunimo se tražimo
svoja prava ....
Ali kako prebit će nas
Prebit će nas.....
Pobit
će nas, ni prve ni zadnje
Pomrijet ćete i ovako kakva korist od
.......
Jednog dana, kad je čovjek
sa štapom došao u podne pokupiti zdjelice za rižu, Maharanth je bio spreman.
Došao sam po vaše zdjelice. Vrijeme je da se vratite na posao.
Molio bih vas još riže.
Čovjek nije mogao
vjerovati svojim očima.
Čovjek je bio
iznenađen, a djeca prestrašena
Što si rekao?
Želio bih još malo riže. Gladan
sam.
Čovjek je prijeteći
prišao Maharanthu, a dječaci odstupiše.
Zrak je bio gust od znoja i
straha.
Sad će ga tuć.
Još riže, je li..gladan si? ..evo ti riža..
Ne smijem gledati.
Tuče ga štapom po
tabanima.
Kad će mu više biti dosta?
Umiri se Imran.
Ako još nekome nije dosta, neka
se javi… dajte zdjelice.
Možeš otvoriti oči.
Ostavio ga je ležati na podu.
Idemo ga podić.
Nastavi s poslom, budalo kao i
svi ostali. Poslije ćemo.
Nije ispustio ni glasa.
Ni sad ne stenje.
Eno
digo se sam, prilazi.
Asif i Imran mu pomogoše tako
što su sav teret posla preuzeli do kraja na sebe.
Sljedeći dan, kad je
čovjek sa štapom došao u podne pokupiti zdjelice za rižu, Maharanth je
opet bio spreman.
Dolazim po vaše zdjelice.
Vrijeme je da se vratite na posao. A to podrazumijeva i tebe – sad valjda
znaš gdje ti je mjesto, nakon onog jučer.
Molio bih još malo riže.
Nije ti bilo dosta batina, je
li?
Držao je svoju zdjelicu
tražeći još.
Želio bih još malo riže.
Opet su ga prebili, još
okrutnije nego prethodni put, no pazeći da ne
odu predaleko.
Jednom kad su dotukli
dječaka, to nije završilo dobro po njih.
Maharanthe, jesi li dobro?
Jesam. Sve je u redu.
Maharanthe, jednog su
dječaka ubili. Moraš paziti.
Boje se. Osjećam to.
Asif i Imran opet su mu
pomogli.Nisu razgovarali o tome što se dogodilo dan prije.Bili su previše
šokirani.
No kada je Maharanth po drugi
put zatražio još riže, znajući što ga čeka, počeli su se
ponositi njime.
I taj im ponos ulije hrabrosti.
Sljedeći dan, kad je
čovjek sa štapom došao u podne pokupiti zdjelice za rižu, Maharanth je
ponovo bio spreman.
Dolazim po vaše zdjelice. Bolje
ti je da ne praviš probleme.Neću se više suzdržavati.
Molio
bih još malo riže.
Čuo si što sam rekao.
Čuo sam. I želim još riže.
Čovjek se osvrne,
tražeći podršku, no podršku dobi Maharanth.
Ovog puta su i ostali
dječaci bili spremni.
Najprije Asif, zatim Imran, a
za njima, polako, svi ostali dječaci iz prostorije približiše se i bez
glasa okružiše Maharantha da bi ga zaštili.
Hoćemo još riže,
hoćemo još riže, još riže!!
Čovjek sa štapom nije
očekivao takav prkos.
Do jučer dječaci
bijahu sam djeca, svaki za sebe sa svojim strahom. Danas
pripadahu jedan drugome. Čovjek sa štapom bio je izvan sebe.
Dosta. Prestanite. Dosta.
Hoćemo još riže!!
Dosta! Sve ću vas prebiti..dosta.. prokleti bili gamad jedna!
Što je ovo? Što je se ovdje
događa?
Već treći dan mi ovo
rade..
Što?
Hoće još riže.
Još riže ma nemoj..što je? Polakomiste se..predobro
je vama tu..
A ovaj ovdje je svemu kriv..on je sve započeo.. i dobio je već svoje, ali
ne pomaže
Što je ohrabrili ste se …. No
zapamtite, ne možete se vi buniti, koliko mi možemo tući… dovest
ćemo mi i pomoć ako treba..
Lakše je naći muškarce
koji će tući dječake nego istrenirati dobrog tkalca.
Tako dakle… ti si neki
pametnjaković je li..hm… dobro.. dobro… Donesi im još riže.
Molim??
A vi dečki van sad… gubite
mi se s očiju..van!!
Šefe, ako sad popustimo, gdje
će im biti kraj? Danas traže rižu, sutra će meso..
Šuti budalo nesposobna, ajde,
molim te, nisi u stanju…
Šefe ja..
Dosta…slušaj… što misliš da sam
ja budala..i da ću šopat tu stoku rižom.. uskoro nam dolazi kontrola .. ne
želim da…bolje da im damo malo više sada, pa da nam ne prave problem… a kad
amerikanci odu.. dobit će svoje.. je li ti jasno..
Aha..jasno
šefe. Jasno! Kako ne…
Što čekaš onda majmune?
Donesi im tu rižu više! Hajde!
Da! Riža, riža!
Tkalci hvala vam!
Bravo Maharanth!
Kako si to dobro..
Ali da nije bilo vas..
Taj dan su djeca dobila više
hrane i tako svaki idući dan.
Što vi tu radite?? Jesam li vam
rekao da vas ne zelim danas vidjeti ovdje?? Van!
Sad imam deset godina, onoliko
s koliko bih se trebao oženiti. Bilo bi lijepo da mi vratite moje svadbeno
ruho.
Molim??
Bilo bi lijepo da mi vratite
moje svadbeno ruho.
Kakvo ruho sad?
Svadbeno.
Kakvo svadbeno ruho?? Što
lupetaš ti? Opet počinješ… vraćaj se smjesta na posao i da te više
nisam čuo.
Opet ću vam reći, bilo bi lijepo da mi vratite moje
svadbeno ruho.
Slušaj vraćaj se poslu,
ili ne odgovaram za sebe. Što ti misliš tko si ti? Tako ću te izbatinati
da će ti biti žao što si se uopće rodio.
Treći put vam kažem, bilo bi lijepo da mi vratite moje svadbeno
ruho.
Ovaj put čovjek se nije nasmijao, već je podigao svoj štap
i viknuo na dječaka.
Prestani čuješ li me
prestani!
No u trenutku se bez
riječi oko njega okupiše dječaci spremni ga zaštite.
Maharanthe uz tebe smo. Štitit
ćemo te.
Čovjek ih redom pogleda,
ne usuđujući se se predugo gledati u bilo koga od njih.
Dakle ti bi svoje svadbeno
ruho. Daj da ti kažem, robovima nije dozvoljena ženidba.Tako da možeš prestati
uzalud svima trošiti vrijeme i strpljenje i nastaviti s poslom.Neoprostivo,
neoprostivo je ometati posao.Ne poslušate li me, posljedice će biti
fatalne, za sve vas.
Mi nismo robovi. Nitko nas ne
posjeduje.Mene nitko nikad neće moći posjedovati.Ako je moja želja
da se oženim, kao što su to htjeli moji roditelji, nitko mi to ne može
zabraniti. Ispoštovat ću želju svojih roditelja..
Zaveži..stani..smjesta se vratite poslu. Jeste li me čuli?? Dolazi
Paša! Marš na posao!
Gle dolazi gazda s nekom ženom.
Kakva čudna žena! Ima nos poput konja!
Mora da je opasna. Gazda se sav
preznojio pred njom. Stupa ko vojskovođa.
Ne znaš govori li ili
frkće.
Šššš tiho!
Ja ne znam…17 ih je
vraćeno natrag…17!!!... je li to do boje ili do
vlakna, što se to mene tiče?! Meni je to šteta ovako ili onako…
Da
gospođo…ali nije svejedno, jer ne mogu ja odgovarati za..
To mene ne zanima, rekla sam
vam, proizvodnja je vaša briga i za cjelokupan proces odgovarate vi, bilo za
tkanje, bilo za boje, bilo za… ne znam..kakvu travu
ovce vani pasu… ja s tim nemam ništa..
Dobro gospođo..
A znate li vi što to znači
kad se zaredaju reklamacije?... to se začas
pročuje.. prodaja nam je pala više od 30%.. dio tog gubitka morate i vi snositi!
Ali kako? Razumijete..kako?? Na čemu da ja uštedim..gdje
da.. pogledajte uvjete u kojima radim.. tu je..tu..tu se..
Smanjite svoju zaradu..
Šefe..
Što je bilo? Što radite ovdje??
Gazda ovaj…
Što??
Paša što je ovo?
Sorry, sorry… reci joj da me
pričeka u vanjskom uredu. Bit ću s njom za minutu. Very sorry.Moram
se pozabaviti s dečkima.
Pustite me..što
je ovo ovdje??
Žao mi je..pokušao
sam joj objasniti da ste zauzeti..
Kakva su to djeca što
hoće?
To su samo..odvedi
je odavde. Reci joj… reci joj da ne mogu sad s njom razgovarati..very sorry, very sorry..
Ne! Ja želim znati što se
događa..
Želi znati što se događa..
Biste li bili tako ljubazni da mi donesete moje svadbeno ruho..
Molim?
Dostigao sam godinu u kojoj su moji roditelji htjeli da se oženim.
Što je rekao?
Gazda, pita što je rekao.
Donesi mu to odijelo.
Molim?
Donesi odijelo! Idemo! Idemo
van dosta je..donesi odijelo! Što me gledaš?
Gazda..
Što je??
Kakvo odijelo?
Njegovo svadbeno odijelo..tamo je u kutiji ispod moga stola
Aha..
Dobro hoće li mi više
netko objasniti što se ovdje događa??
To su djeca..prose.. donijet
ćemo im odjeće, hrane..idemo sad..kam..
Ne, ne ne!..
Što ta djeca rade ovdje?? Znate li vi što to znači? Što ako netko gore
dozna??
Nije to..ne..
objasnit ću vam.. dođite,
dajte da riješimo..
Ne! objasnite
mi što se događa..
Gle, donio mu je odijelo!
Bravo Maharanthe! Gle, ova
će ga gledati kako se oblači..
Vidi kakve hlače Maharanth
ima. Zelene kao trava.
Zlatom izvezene!
Ima i kaput.
To je kaput o kojem je
pričao. Dvorcima izvezen.
Ahaa… Daa da da! Dvorci? Zar
nisu to slonovi?
Tiho, kakvi slonovi!
Gle, ima i krunu za glavu!
Imrane!
Pa jee! To je kruna!
Šuti tikvane! Hej Maharanthe!
Kakva prekrasna odjeća!
Ja želim znati o čemu se
radi!
Prvo moram hlače
navući sve do struka. Vidite uzorak je zlatan kao sunce koje daje život
zemlji.
O čemu on?
Hlače..mora
navući hlače..
Zatim moram obući ovaj
fini kaput s visokim ovratnikom. Vidite, uzorak je
kao ovaj na tepisima koje tkamo, ali s dvorcima koji se presijavaju iz plave
u ljubičastu boju pod svjetlucavim zvjezdanim nebom. A
evo i krune za moju glavu.
Ahaa jesam ti rekao..
Daj šuti! Maharanthe izgledaš
prekrasno!
Što je ovo? Što oni govore?
Ženim se..recite
joj..recite joj..
Što kaže?
Da joj kažem?
Odgovorite mi! Pa što je ovo??I
zašto se on presvukao? Paša!
Reci joj ti..
For marriage..žena
Kakav brak? Tko se ženi?
On..to
mu je odijelo za ženidbu..
Nooo…nee..
žena? On premlad! Pa kako to??
Takav je običaj kod njih.
Dogovaraju ženidbu kad se dijete rodi i uzimaju se kad im je deset godina..
Woow..ovako
nešto još nisam čula.. zgodan je… hmm.. bi li ti išao u školu?.. pitajte
ga no..
Pita bi li išao u školu?
U školu?
Da school..ja te odvedem i ti se školuješ..
učiš.. prije nego se
oženiš.
Da mu kažem?
Ona misli da si premlad za ženidbu.
Želi da pođeš s njom, da ideš u školu prije nego što ćeš se
oženiti.
Maharanth je čuo za škole
po gradovima.
Volio bi on ići u školu.
No prvo je trebao ispoštovati želje svojih roditelja.
Žena ga je pokušala nagovoriti da pođe s njom, no on je bio
odlučan.
I tako je ostala čekati
izvan sela dok je Maharanth u svom svadbenom ruhu otišao do kuće svojih
roditelja.
Sunce je zalazilo kad se
vratio, obučen u radno odijelo i prsluk.
Moji se roditelji raduju što
ćete me odvesti u školu.Oženit ću se kad se vratim.
Onda idemo u veliku bijelu
pticu!
Letjetiiii
A mi ćemo još razgovarati..
Ali neće to ići samo
tako!
Što neće?
Ne možete..
Što ja ne mogu..sad mi vas je dosta..sutra da
ste mi se javili, imamo još dosta toga za riješiti..ovako to dalje neće ići.
Što je?? Što gledate? Gubite mi
se s očiju..
Prijatelji tako sam sretan, došli ste do kuće mog oca.
Morali smo te vidjeti prije nego što odeš. … kako
bi te mogli pstiti da odeš bez pozdrava?
Kako to da ste vi tu, zašto
niste u radionici?
Radionica se uvelike
promijenila otkad si otišao.
Nema više toliko djece i toliko
tkalaca.
Svjetlo dopire unutra tokom
dana i više ne spavamo ispod tepiha.
Imamo svoj dom i jedemo dobru
hranu.
Ali najbolje od svega je što ne
viđamo Pašu i ljude sa štapovima.
Da, žena ga je otjerala napokon.
otjerala?
da! I
paša je otišao!
Ali je poludio! Bio je ljut,
srušio je razboje, vikao….
bio je
bijesan kao pavijan!
Kao majmun!
Pavijan je majmun, majmune!
Dobro, da
I… kad ideš?
Pa ne znam, ništa još nije
sigurno.
Sutra, ovaj tjedan, za mjesec
dana…? Otprilike…?
Stvarno ne znam.
Ma… pitamo te zato što…
prijetili su da će ti se osvetiti.
Pazi se Maharanthe! Ali dobro,
ti ionako odlaziš tamo na zapad, tamo će ti sigurno biti ljepše nego
ovdje, tamo su ljudi slobodnije, nema robova… Sigurno će te poštivati, a
ne kao ovdje. Ti putuješ u bolje sutra, u svijetlu budućnost!
Dobro Imrane, ohladi malo…
Tako sam sretan što vas vidim!
Niste se promijenili, to je lijepo. A što sad radite? Želite li sa mnom
tući kožu za mog oca? On je postolar, a ovdje
se bar poslije posla možemo igrati, pričati, raditi što god hoćemo,
ne kao kod onog razbojnika Paše…
Pa dobro, ali ti ideš u taj
novi svijet. Dokle bi ta naša igra potrajala? Što ćemo mi kad ti ideš?
Rekao sam vam da se ne zna još
kad odlazim, pa kad ja i odem, vi svejedno možete tu ostati i raditi, sigurno
će vam biti bolje raditi kod mog oca, nego kod Paše. Ocu je krenulo,
ovdje će vam biti dobro!
A jesi li razmišljao kako
će izgledati tamo, u tom novom svijetu? Nije te strah? Ah, pitam
gluposti. Pa tebe ničeg nije strah. Kad se sjetim… nikad neću
zaboraviti – ti, čim si došao, tražio si riže! Mi smo tamo gladovali, a
ti dođeš – i tražiš svoja prava! Ti si pravi Američanin!
Amerikanac ,
Imrane....
Imaju li tamo tepihe?
pa za
njih ih I pravimo.
A kako ćeš ići u
školu kad oni ne govore naš jezik?
Ja ću naučiti njihov.
Pa zar se ne bojiš ići na
zapad? Tamo sunce umire svaki dan.
Sunce se uvijek vraća
ovamo na istok.
On se neće vratiti.
Zaboravit će nas preko noći.
Ma vratit će se, sigurno.
Sunce se vraća.
Što je ovo?
Moramo se skloniti, dolazi
oluja.
Asife!
Maharanthe, Paša! Došao je sa
svojim ljudima i imaju štapove!
Našli smo te! Dođi da
riješimo neke stvari.
Maharanthe!
Sve je rijeseno Maharanthe,
mozemo ići. O, I vi ste ovdje, kojim dobrom ako smijem pitati. Hajde
djeco, podite s nama!
…
|
