|
Ali zašto? Zašto? Što smo mi skrivili?Čime
smo se ogriješili?Pa zašto nas takva sudbina prati? Čuješ li ti što te
pitam?
Ne
znam, otkud da ja znam.
A otkud da ja znam zašto se jedna majka mora odreći svog
djeteta..zašto mi ne možemo živjeti u miru kao toliko
drugih ljudi? Toliko je malo potrebno a mi ni to nemamo..
Nemoj misliti da i meni nije teško… srce mi se kida ali moramo…
nemamo druge…
Kad
ne mogu… ne mogu.
Tu
su i druga djeca. Hoćeš li da umru od gladi? Prestani plakati ženo.
Ali ne mogu prodati dijete.
Pa ne prodaješ ga… on samo ide raditi u
grad. Vratit će se, ne plači.
Kako da
prestanem plakati… što će on tamo sam kako će bez nas… i kamo ide
ništa ne znam.
Ne brini u
dobrim je rukama. U gradu će naučiti trgovati i jednog će se
dana vratiti… možda kao bogat čovjek i podići nas iz bijede..hajde vidjet ćeš bit će dobro.
Ne znam..ako već moramo obucimo mu barem njegovu najbolju
odjeću.. njegovo svadbeno ruho.
Ono koje smo stavili na stranu kada se
rodio?
Da..to.
Dođi,
sine! Maharanth!
Evo
me, oče.
Dođi Maharanthe, uđi unutra. Moram ti nešto reći.Ti
znaš da smo mi siromašni
Maharanthe.Znaš da nam je posljednja krava uginula.Stoga ti trebaš preuzeti
svoje mjesto kao muškarac, koliko god mlad bio.Kada si se rodio dogovorili smo
brak i sve pripreme smo obavili.Za tebe je sašivena fina odjeća za tvoj
svadbeni dan… mi smo je spremili sve dok taj dan ne dođe. Iako on nije
došao, moraš ići od nas. Zbog toga ćemo te odjenuti u tu lijepu
odjeću koju smo spremili za određenu dob. Pogledaj ove hlače,
na njima je zlatno sunce iznad zelenila naše majke zemlje. Odjeni ih do
struka, možda čak i malo više, jer će dosezati do poda i sandala
koje ti ne možemo dati. Pogledaj ovaj kaput od brokata, sa sašivenim dvorcima
u kojima se isprepliću boje i svila. Iako ti doseže ispod koljena, stavi
ga nakošulju koju nemamo da ti damo. I ovu kapu stavi na galvu i sjeti se da
je to kruna koju nažalost nemamo da ti je poklonimo..sada
moramo ići.
Kamo idemo, oče?
Idemo do rijeke.
I tako roditelji odvedoše dječaka Maharantha do široke
rijeke.
Skinuli su s njega radno odijelo i polagano ga oprali u nemirnim
vodama.
Sunce ga je osušilo.
Njegov dotadašnji život bijaše ispran,
ostavljen rijeci.
Dok su mu oblačili svadbeno odijelo,
spuštao se sumrak.
Najprije hlače, tako, do struka. Taman za mladića koji tek što nije postao
muškarcem!
Zelene su poput trave!
Da…i protkane zlatom sunca.Sad ćemo
kaputić. Daj ruku. I drugu.
Dugačak mi je sve do koljena.
Gledaj kako se duž obruba dvorci pretapaju
jedan u drugi!
Dvorci? Meni izgledaju kao slonovi koji
se surlama drže za repove!
I još kruna na glavu…
Ne izgleda li poput tornjića na
dvorcu?
Sve je tako lijepo, ali tako kruto..
Mama što je?Činiš
se tužnom.
Samo bih željela da možeš imati sandale..
Kad ću biti velik imat ću svoje
sandale. Rastem cijelo vrijeme mama, da imam sandale trebao bih novi par
svaki tjedan.
Takvo si dijete još! Maharanthe imaš još
braće i sestara koji bi nosili sandale koje ti prerasteš.
Maharanth se svim silama naprezao da
ostane miran i ne uzvrpolji se na krut dodir brokata.
Roditelji ga gledaše ponosno. I žalosno.
Siromašni kakvi su bili, radije su
gladovali nego prodali njegovo svadbeno ruho.
Žena je za Maharantha bila odabrana
čim se rodio i imao se s njom uzeti kada navrši deset godina.
No tada mu bijaše samo pet.
Sunce je zalazilo dok su napuštali selo.
Uskoro se spusti noć.
Hodali su polako po mirnoj pečenoj
zemlji.
Mjesec i zvijezde obasjavali su im put.
Hodali su kroz noć,
roditelji i dijete.
Kad im se učinilo da je dijete
pospano, zastadoše.
Nakon što se razbudi, nastavili su
hodati.
Tako su se nekoliko puta zaustavljali i
čekali da ga mine san.
Sunce se još ne bijaše u potpunosti
razbudilo kada stigoše do željezničke pruge.
Maharanthe, odlično si hodao cijelu noć. Sad kad se
razdanjuje, još malo pa smo stigli do tračnica. Nemamo još puno.Vidiš li
onaj vodotoranj? Tamo ćemo čekati… otvori oči Maharanthe..
Sa
svjetlošću koja je zorila za njihovim leđima, slijedili su prugu do
vodotornja i tamo čekahu… u tišini.
Gdje je sad
taj mali?
Vlak kreće za deset minuta, a njih ni za lijek… a moram se vratiti u
radnju. Čim me nema par sati svi se ulijene. Kako je teško s ljudima…
čovjek danas mora sve sam. Tepisi se neće sami istkati, razboji se
neće sami popraviti… dugovi se neće sami platiti. A ima ih. I to koliko…puno.A para niotkuda.Samo dok tu
djecu zbrinem, ode mi pola zarade… stalno je netko bolestan. Te ne može ovo,
te ne može ono. Pa ti Paša krpaj… nađi novog. Gdje? Kako? Ovo je
već dvanaesti kojega ove godine uzimam… baš me zanima koliko će
izdržati…Ma ne, nije to za ljude, treba sve to poslat k vragu… Ne možeš
ostati normalan čovjek… Mučiš se, radiš, kolike godine… za što..
Gledajte onog velikog debelog čovjeka sa štapom! Gleda oko
sebe kao da nekoga traži.
Hej tamo! Jel to taj dječak?
Da, to je dječak. Naš sin.
Maharanth.
Ja sam Paša.
Tu je novac.Da ga vidim.Gurnite ga malo, da se popne. Visoke rade te
stepenice na vlakovima.
Moraš ići s njim. Jednog dana ćeš se možda vratiti kao
bogat čovjek k nama. Hajde… pomoći ću ti da uđeš.
Ajde zbogom. Mali,
ti idi tamo desno. Odi do vagona za prtljagu i ne miči se dok ne
dođem po tebe. Sjedni na one kutije i miruj.Rekli smo tri srebrna
novčića zar ne?
Rekli ste pet.
Jesam, ali što ja znam kakav je mali. Ne mogu
dati unaprijed.Ako se pokaže dobar dobit ćete još.
Ali nismo se tako dogovorili
Evo sad se dogovaramo hoćeš hoćeš nećeš nećeš..ako nećeš ne moraš… imam ja još djece na bacanje
samo čekaju da ih pozovem..
…U redu.
Maharanthovi se roditelji polako vratiše u svoje selo.
U gradu, Maharanth je morao trčati da bi stizao debelog
čovjeka obučenog u svilu koji se vozio u rikši, a štap je ležao
pored njega.
Uske prljave ulice bile su zakrčene ljudima koji su se
cjenkali trgovačkom robom i dovikivali.
Srećom, nije više nosio svoju svadbenu odjeću.
Jer ju je muškarac, Paša, strgnuo s njega prije no što će
sići s vlaka.
Svečanu je odjeću uzeo sebi, a njemu je dao radnu.
Tako je Maharanth sada mogao lakše trčati, nesputano.
Sve dok se naposljetku rikša nije zaustavila ispred dućana s
tepisima.
(naprijed-natrag-čun)
Ulazi zamnom. Ajde, brže! ... Dođi ti! Zagušljivo vam je tu.
Mračno, brate! Pripali malo jače te uljanice! Ti! Ovamo! Mali
je novi!
Maharanth nikada prije nije vidio tkalački stan.
Za svakim stanom ili razbojem, sjedilo je dvoje-troje djece, dok
je muškarac sa štapom kružio po prostoriji.
Srećom i on je bio jednako mršav kao i dječaci,
inače se ne bi uspio provlačiti između razboja.
Muškarac provuče Maharantha do
jednog od razboja koji bijaše veći od ostalih u prostoriji.
A za kojim su radila samo dvojica dječaka.
Sjedit ćeš s tom dvojicom. Oni će ti pokazati što treba
raditi. Očekujem da brzo učiš… Jesam li rekao da prestanete raditi?Hajde što ti gledaš?Što ti nije jasno? Sjedni pored njih
za razboj i pokazat će ti što da radiš. Prestanite sad raditi i pokažite
mu što da radi.
Vidiš ove niti..njih nazivamo osnovne
niti. Razumiješ? Osnova.
Osnova…
Izgleda kao komad tkanine na razboju, ali kada pređeš prstima
preko, shvatiš da je to samo mnogo gustih niti. Vidiš?
Izgleda poput harfe..
E, ali ova harfa ne svira.
Kad radiš za razbojem onda svira.
Ja sam jednom vidio pravu harfu. Jednom je došao čovjek u
naše selo i dopustio mi je da prstima prođem kroz žice koje su proizvele
predivan zvuk. Poput rijeke u proljeće…
Dobro je… Drago nam je da si ovdje, olakšat ćeš nam posao,
ali moraš raditi što ti se kaže, nema zabušavanja. U protivnom…
Što?
Prebit će te… i tebe i nas najvjerojatnije. Zato pazi što
radiš. Može?
Razumijem.
Stariji mu dječak dade znak da se odmakne od struna, dok
drugi dječak zaroni pod njih.
Odjednom, uz glasan štropot, strune se razdvojiše.
Jedne se uzdignu, druge se spuste,
ostavljajući među sobom tunel.
Drveni
čun, jednom niti pričvršćen za tkaninu, jedrio je kroz taj klanac.
O! Pa ovo je kao brod koji putuje kroz tunel!
Kada
pritisnem, niti razboja se razdvajaju – jedna naprijed, jedna natrag. Potom
čun odnosi istkanu nit kroz tunel koji smo upravo stvorili. Naprijed
natrag naprijed natrag čun 2x
Imrane!
Potom sve obrnemo. Niti koje su bile odostraga sada su naprijed, a
one koje su bile naprijed su sada odostraga. I tako nastane drugi tunel kroz
koji se istkana nit vrati.
Štropot se ponovi, niti se ponovo razdvoje i čun zaplovi
natrag.
Mlađi dječak izroni i zauzme svoje mjesto na klupi.
Shvatio?
Da… Ne. Nisam siguran.
Pogledaj. Kada pritisnem niti razboja se razdvajaju.Jedna
naprijed, jedna natrag i onda čun odnosi istkanu nit koju smo stvorili.
Razumiješ? Naprijed natrag naprijed natrag čun. Ajmo skupa.
Naprijed natrag naprijed natrag čun 2x
Pogledaj – sad možeš vidjeti kako istkana nit vijuga kroz osnovu s
jedne na drugu stranu tepiha koji pravimo. Dođi gore, Imrane! Sada
ćemo ti pokazati kako se nabija.
Nabija?
Da, moramo niti dobro nabiti prema dnu osnove. U suprotnom nastanu
rupe u tepihu.
Dječaci zajedno započnu nabijati novu nit
u već otkan tepih.
Udarali su
snažno, dugačkim nazubljenim štapom koji je izgledao poput ogromnog češlja.
Dođi, možeš nam pomoći.
Maharanth im se, shvaćajući, pridružio.
Naravno.
Dobro shvatio si taj dio posla, ali to nije glavni dio. To samo
činimo kako bi imali na što vezati čvorove. Vidiš dolje niže na
tkanju koje smo već napravili – tamo se ne vidi vijugava nit, zar ne?
Te zmije su ovdje samo zato da bi držale obojane niti.
Obojane?
Da… one koje čine uzorak.
Imrane, pokaži mu.
Gledaš li pozorno? Ovako. Uzmeš klupko obojane vune i ovaj štap,
te omotaš vunu oko prve dvije niti osnove, potom oko štapa? Razumiješ?
Da, da.
I tako nastavljaš sve dok ne dođeš do kraja reda. Potom
izvadiš štap, ostavljajući linije petlje sa jedne strane tepiha do
druge.
Dobro. Znači pravite redove petlji
vezanih oko ovih visećih niti. Sa jedne strane tepiha do druge
Dadoše mu klupko plave, čvrsto namotane vune.
Mlađi dječak uze klupko crvene vune i štap.
Vješto uplete vunu oko dvije niti tkanine pa oko štapa, pa zatim
oko slijedeće dvije niti pa oko štapa.
Pa oko slijedeće dvije niti pa oko štapa, pa oko
slijedeće dvije niti pa oko štapa.
Kada je procijenio da je načinio dovoljno uzlova, izvuče
štap ostavljajući petljice vune da strše.
Vrati štap do petljica i uz njega prođe nožem.
Petljice se oslobode i on pobjedonosno digne štap u zrak.
Stariji
dječak tada povede Maharanthove prste kako da načine petljice oko
štapa, presijeku ih i oslobode štap.
Pa oko
slijedeće dvije niti, pa oko štapa, pa oko slijedeće dvije niti, pa
oko štapa.
Sada su sva tri dječaka zajedno mogli praviti šarene čvoriće
okolo svake niti na razboju.
Pa oko
slijedeće dvije niti, pa oko štapa, pa oko slijedeće dvije niti pa
oko štapa.
Maharanth je naučio kako se prave šare u boji na tepisima.
Pa oko slijedeće dvije niti, pa…
Ne, ne. Sada idemo iz početka. Naprijed natrag…
Naprijed natrag naprijed natrag čun, naprijed natrag naprijed
natrag čun, (nabijanje), pa oko slijedeće dvije niti, pa oko štapa,
pa oko slijedeće dvije niti pa oko štapa..2
Tako je, ali ako promijeniš boju klupka vune s vremena na vrijeme,
možeš napraviti uzorak i što više redova napraviš, tepih se povećava i
uzorak postaje slika.
To je poput tkanine od koje je načinjeno moje svadbeno
odijelo. Moj otac kaže da su to dvorci, mislim uzorak je napravljen od
dvoraca, ali ja mislim da više sliče slonovima koji se drže surlama za
repove. Dobar vam je taj razboj.
Ja sam čuo da u planinama postoje razboji koji dodiruju
nebesa, a ne ovi naši koji nas poput krovova razdvajaju od nebesa.
Ja sam sanjao takav razboj. Tamo su tri žene koje sjede za razbojem
i tkaju priču sve do neba. Jednog će dana svatko od nas vidjeti
priču koju su mu istkale.
Imrane, nemoj zaboraviti na rezanje.
Joj da. Nakon
što izvadiš štap odrežeš petlje koje su ostale stršeći, još uvijek
zamršene na dugačkim nitima osnove.
Poput polja
kukuruza, umjesto ravne zemlje.
Da,
pretpostavljam. Razlika je između tepiha i komada tkanine.
Ja sam Asif.
Maharanth.
Ja sam Imran.
Maharanth
Sad ćeš
ovako i ljeti i zimi. Napravit ćemo mi zajedno mnoge tepihe.
Ispod tepiha i
spavamo.
Srećom da
nas tako slabo hrane pa ne narastemo veliki. Jer što bi nam se dogodilo da
narastemo tako veliki pa da ne možemo tkati?
Maharanth je o
tim riječima razmišljao danima. I stalno je bio gladan, I znao je da su
njegovi prijatelji također. Mislio je da je jesti mozda cak vaznije nego
otkati. Uvjeti za rad su bili loši, smještaj grozan, a
odnosili su se prema njima kao prema rroblju. Prolazili su mjeseci, godine,
nista se nije mijenjalo..
Ja to ne
razumijem..Kako vi to možete izdržati? Nemoj me
umirivati... Četiri sam godine ovdje i četiri godine nitko
riječ rekao nije...nevjerojatno Po
cijele dane radite za razbojem u ovoj jezivoj prostoriji ... nemate niti
trenutka odmora ni slobodnog vremena ništa
...i onda nas još hrane ovako očajno, Zašto to trpimo?
Što da radimo
Ne znam,
pobunimo se tražimo svoja prava ....
Ali kako prebit će nas
Prebit će
nas.....
Pobit će nas, ni prve ni zadnje
Pomrijet ćete i ovako kakva korist od .......
Jednog dana,
kad je čovjek sa štapom došao u podne pokupiti zdjelice za rižu,
Maharanth je bio spreman.
Došao sam po vaše zdjelice. Vrijeme je da se
vratite na posao.
Molio bih vas
još riže.
Čovjek
nije mogao vjerovati svojim očima.
Čovjek je
bio iznenađen, a djeca prestrašena
Što si rekao?
Želio bih još
malo riže. Gladan sam.
Čovjek je
prijeteći prišao Maharanthu, a dječaci odstupiše.
Zrak je bio
gust od znoja i straha.
Sad će ga
tuć.
Još riže, je
li..gladan si? ..evo ti
riža..
Ne smijem
gledati.
Tuče ga
štapom po tabanima.
Kad će mu
više biti dosta?
Umiri se
Imran.
Ako još nekome
nije dosta, neka se javi… dajte zdjelice.
Možeš otvoriti
oči. Ostavio ga je ležati na podu.
Idemo ga
podić.
Nastavi s
poslom, budalo kao i svi ostali. Poslije ćemo.
Nije ispustio
ni glasa.
Ni sad ne
stenje.
Eno digo se sam, prilazi.
Asif i Imran
mu pomogoše tako što su sav teret posla preuzeli do kraja na sebe.
Sljedeći
dan, kad je čovjek sa štapom došao u podne pokupiti zdjelice za rižu,
Maharanth je opet bio spreman.
Dolazim po
vaše zdjelice. Vrijeme je da se vratite na posao. A to podrazumijeva i tebe –
sad valjda znaš gdje ti je mjesto, nakon onog jučer.
Molio bih još
malo riže.
Nije ti bilo
dosta batina, je li?
Držao je svoju
zdjelicu tražeći još.
Želio bih još
malo riže.
Opet su ga
prebili, još okrutnije nego prethodni put, no
pazeći da ne odu predaleko.
Jednom kad su
dotukli dječaka, to nije završilo dobro po njih.
Maharanthe,
jesi li dobro?
Jesam. Sve je
u redu.
Maharanthe,
jednog su dječaka ubili. Moraš paziti.
Boje se.
Osjećam to.
Asif i Imran
opet su mu pomogli.Nisu razgovarali o tome što se dogodilo dan prije.Bili su
previše šokirani.
No kada je
Maharanth po drugi put zatražio još riže, znajući što ga čeka,
počeli su se ponositi njime.
I taj im ponos
ulije hrabrosti.
Sljedeći
dan, kad je čovjek sa štapom došao u podne pokupiti zdjelice za rižu,
Maharanth je ponovo bio spreman.
Dolazim po
vaše zdjelice. Bolje ti je da ne praviš probleme.Neću se više
suzdržavati.
Molio bih još malo riže.
Čuo si
što sam rekao.
Čuo sam.
I želim još riže.
Čovjek se
osvrne, tražeći podršku, no podršku dobi Maharanth.
Ovog puta su i
ostali dječaci bili spremni.
Najprije Asif,
zatim Imran, a za njima, polako, svi ostali dječaci iz prostorije
približiše se i bez glasa okružiše Maharantha da bi ga zaštili.
Hoćemo
još riže, hoćemo još riže, još riže!!
Čovjek sa
štapom nije očekivao takav prkos.
Do jučer
dječaci bijahu sam djeca, svaki za sebe sa svojim strahom. Danas pripadahu jedan drugome. Čovjek sa štapom bio
je izvan sebe.
Dosta.
Prestanite. Dosta.
Hoćemo još
riže!!
Dosta! Sve ću vas prebiti..dosta..
prokleti bili gamad jedna!
Što je ovo?
Što je se ovdje događa?
Već
treći dan mi ovo rade..
Što?
Hoće još
riže.
Još riže ma
nemoj..što je? Polakomiste se..predobro
je vama tu..
A ovaj ovdje
je svemu kriv..on je sve započeo.. i dobio je
već svoje, ali ne pomaže
Što je
ohrabrili ste se …. No zapamtite, ne možete se vi buniti, koliko mi možemo
tući… dovest ćemo mi i pomoć ako treba..
Lakše je
naći muškarce koji će tući dječake nego istrenirati
dobrog tkalca.
Tako dakle… ti
si neki pametnjaković je li..hm… dobro.. dobro… Donesi im još riže.
Molim??
A vi
dečki van sad… gubite mi se s očiju..van!!
Šefe, ako sad
popustimo, gdje će im biti kraj? Danas traže rižu, sutra će meso..
Šuti budalo
nesposobna, ajde, molim te, nisi u stanju…
Šefe ja..
Dosta…slušaj…
što misliš da sam ja budala..i da ću šopat tu
stoku rižom.. uskoro nam dolazi kontrola .. ne želim da…bolje da im damo malo više sada, pa da nam ne
prave problem… a kad amerikanci odu.. dobit će
svoje.. je li ti jasno..
Aha..jasno šefe. Jasno! Kako ne…
Što čekaš
onda majmune? Donesi im tu rižu više! Hajde!
Da! Riža,
riža!
Tkalci hvala
vam!
Bravo
Maharanth!
Kako si to
dobro..
Ali da nije
bilo vas..
Taj dan su
djeca dobila više hrane i tako svaki idući dan.
Što vi tu
radite?? Jesam li vam rekao da vas ne zelim danas vidjeti ovdje?? Van!
Sad imam deset
godina, onoliko s koliko bih se trebao oženiti. Bilo bi lijepo da mi vratite
moje svadbeno ruho.
Molim??
Bilo bi lijepo
da mi vratite moje svadbeno ruho.
Kakvo ruho
sad?
Svadbeno.
Kakvo svadbeno
ruho?? Što lupetaš ti? Opet počinješ… vraćaj se smjesta na posao i
da te više nisam čuo.
Opet ću vam reći, bilo bi lijepo da mi
vratite moje svadbeno ruho.
Slušaj
vraćaj se poslu, ili ne odgovaram za sebe. Što ti misliš tko si ti? Tako
ću te izbatinati da će ti biti žao što si se uopće rodio.
Treći put vam kažem, bilo bi lijepo da mi
vratite moje svadbeno ruho.
Ovaj put čovjek se nije nasmijao, već je
podigao svoj štap i viknuo na dječaka.
Prestani
čuješ li me prestani!
No u trenutku se bez riječi oko
njega okupiše dječaci spremni ga
zaštite.
Maharanthe uz
tebe smo. Štitit ćemo te.
Čovjek ih
redom pogleda, ne usuđujući se se predugo gledati u bilo koga od
njih.
Dakle ti bi
svoje svadbeno ruho. Daj da ti kažem, robovima nije dozvoljena ženidba.Tako
da možeš prestati uzalud svima trošiti vrijeme i strpljenje i nastaviti s
poslom.Neoprostivo, neoprostivo je ometati posao.Ne poslušate li me,
posljedice će biti fatalne, za sve vas.
Mi nismo
robovi. Nitko nas ne posjeduje.Mene nitko nikad neće moći
posjedovati.Ako je moja želja da se oženim, kao što su to htjeli moji
roditelji, nitko mi to ne može zabraniti. Ispoštovat ću želju svojih
roditelja..
Zaveži..stani..smjesta se vratite
poslu. Jeste li me čuli?? Dolazi Paša! Marš na posao!
Gle dolazi
gazda s nekom ženom. Kakva čudna žena! Ima nos poput konja!
Mora da je
opasna. Gazda se sav preznojio pred njom. Stupa ko
vojskovođa.
Ne znaš govori
li ili frkće.
Šššš tiho!
Ja ne znam…17
ih je vraćeno natrag…17!!!... je li to do boje
ili do vlakna, što se to mene tiče?! Meni je to šteta ovako ili onako…
Da
gospođo…ali nije svejedno, jer ne mogu ja odgovarati za..
To mene ne
zanima, rekla sam vam, proizvodnja je vaša briga i za cjelokupan proces
odgovarate vi, bilo za tkanje, bilo za boje, bilo za… ne znam..kakvu travu ovce vani pasu… ja s tim nemam ništa..
Dobro
gospođo..
A znate li vi
što to znači kad se zaredaju reklamacije?... to
se začas pročuje.. prodaja nam je pala
više od 30%.. dio tog gubitka morate i vi snositi!
Ali kako?
Razumijete..kako?? Na čemu da ja uštedim..gdje da.. pogledajte uvjete u
kojima radim.. tu je..tu..tu
se..
Smanjite svoju
zaradu..
Šefe..
Što je bilo?
Što radite ovdje??
Gazda ovaj…
Što??
Paša što je
ovo?
Sorry, sorry…
reci joj da me pričeka u vanjskom uredu. Bit ću s njom za minutu.
Very sorry.Moram se pozabaviti s dečkima.
Pustite me..što je ovo ovdje??
Žao mi je..pokušao sam joj objasniti da ste zauzeti..
Kakva su to
djeca što hoće?
To su samo..odvedi je odavde. Reci joj… reci joj da ne mogu sad s
njom razgovarati..very sorry, very sorry..
Ne! Ja želim
znati što se događa..
Želi znati što
se događa..
Biste li bili tako ljubazni da mi donesete moje
svadbeno ruho..
Molim?
Dostigao sam godinu u kojoj su moji roditelji htjeli
da se oženim.
Što je rekao?
Gazda, pita
što je rekao.
Donesi mu to
odijelo.
Molim?
Donesi
odijelo! Idemo! Idemo van dosta je..donesi odijelo!
Što me gledaš?
Gazda..
Što je??
Kakvo odijelo?
Njegovo
svadbeno odijelo..tamo je u kutiji ispod moga stola
Aha..
Dobro
hoće li mi više netko objasniti što se ovdje događa??
To su djeca..prose.. donijet ćemo im odjeće, hrane..idemo sad..kam..
Ne, ne ne!.. Što ta djeca rade ovdje?? Znate li vi što to
znači? Što ako netko gore dozna??
Nije to..ne.. objasnit ću vam.. dođite, dajte da riješimo..
Ne! objasnite mi što se događa..
Gle, donio mu
je odijelo!
Bravo
Maharanthe! Gle, ova će ga gledati kako se oblači..
Vidi kakve
hlače Maharanth ima. Zelene kao trava.
Zlatom
izvezene!
Ima i kaput.
To je kaput o
kojem je pričao. Dvorcima izvezen.
Ahaa… Daa da
da! Dvorci? Zar nisu to slonovi?
Tiho, kakvi
slonovi!
Gle, ima i
krunu za glavu!
Imrane!
Pa jee! To je
kruna!
Šuti tikvane!
Hej Maharanthe! Kakva prekrasna odjeća!
Ja želim znati
o čemu se radi!
Prvo moram
hlače navući sve do struka. Vidite uzorak je zlatan kao sunce koje
daje život zemlji.
O čemu
on?
Hlače..mora navući hlače..
Zatim moram
obući ovaj fini kaput s visokim ovratnikom.
Vidite, uzorak je kao ovaj na tepisima koje tkamo, ali s dvorcima koji se
presijavaju iz plave u ljubičastu boju pod svjetlucavim zvjezdanim
nebom. A evo i krune za moju glavu.
Ahaa jesam ti
rekao..
Daj šuti!
Maharanthe izgledaš prekrasno!
Što je ovo?
Što oni govore?
Ženim se..recite joj..recite joj..
Što kaže?
Da joj kažem?
Odgovorite mi!
Pa što je ovo??I zašto se on presvukao? Paša!
Reci joj ti..
For marriage..žena
Kakav brak?
Tko se ženi?
On..to mu je odijelo za ženidbu..
Nooo…nee.. žena? On premlad! Pa kako to??
Takav je
običaj kod njih. Dogovaraju ženidbu kad se dijete rodi i uzimaju se kad
im je deset godina..
Woow..ovako nešto još nisam čula.. zgodan
je… hmm.. bi li ti išao u školu?.. pitajte ga no..
Pita bi li
išao u školu?
U školu?
Da school..ja te odvedem i
ti se školuješ.. učiš.. prije
nego se oženiš.
Da mu kažem?
Ona misli da
si premlad za ženidbu. Želi da pođeš s njom, da ideš u školu prije nego
što ćeš se oženiti.
Maharanth je
čuo za škole po gradovima.
Volio bi on
ići u školu. No prvo je trebao ispoštovati želje svojih roditelja.
Žena ga je pokušala nagovoriti da pođe s njom,
no on je bio odlučan.
I tako je
ostala čekati izvan sela dok je Maharanth u svom svadbenom ruhu otišao
do kuće svojih roditelja.
Sunce je
zalazilo kad se vratio, obučen u radno odijelo i prsluk.
Moji se
roditelji raduju što ćete me odvesti u školu.Oženit ću se kad se
vratim.
Onda idemo u
veliku bijelu pticu!
Letjetiiii
A mi ćemo
još razgovarati..
Ali neće
to ići samo tako!
Što neće?
Ne možete..
Što ja ne mogu..sad mi vas je dosta..sutra da
ste mi se javili, imamo još dosta toga za riješiti..ovako to dalje neće ići.
Što je?? Što
gledate? Gubite mi se s očiju..
Prijatelji tako sam sretan, došli ste do kuće
mog oca.
Morali smo te vidjeti prije nego što odeš. … kako bi te mogli pstiti da odeš bez pozdrava?
Kako to da ste
vi tu, zašto niste u radionici?
Radionica se
uvelike promijenila otkad si otišao.
Nema više
toliko djece i toliko tkalaca.
Svjetlo dopire
unutra tokom dana i više ne spavamo ispod tepiha.
Imamo svoj dom
i jedemo dobru hranu.
Ali najbolje
od svega je što ne viđamo Pašu i ljude sa štapovima.
Da, žena ga je
otjerala napokon.
otjerala?
da! I paša je otišao!
Ali je
poludio! Bio je ljut, srušio je razboje, vikao….
bio je bijesan kao pavijan!
Kao majmun!
Pavijan je
majmun, majmune!
Dobro, da
I… kad ideš?
Pa ne znam,
ništa još nije sigurno.
Sutra, ovaj
tjedan, za mjesec dana…? Otprilike…?
Stvarno ne
znam.
Ma… pitamo te
zato što… prijetili su da će ti se osvetiti.
Pazi se Maharanthe!
Ali dobro, ti ionako odlaziš tamo na zapad, tamo će ti sigurno biti
ljepše nego ovdje, tamo su ljudi slobodnije, nema robova… Sigurno će te
poštivati, a ne kao ovdje. Ti putuješ u bolje sutra, u svijetlu
budućnost!
Dobro Imrane,
ohladi malo…
Tako sam
sretan što vas vidim! Niste se promijenili, to je lijepo. A što sad radite?
Želite li sa mnom tući kožu za mog oca? On je postolar, a ovdje se bar poslije posla možemo igrati, pričati,
raditi što god hoćemo, ne kao kod onog razbojnika Paše…
Pa dobro, ali
ti ideš u taj novi svijet. Dokle bi ta naša igra potrajala? Što ćemo mi
kad ti ideš?
Rekao sam vam
da se ne zna još kad odlazim, pa kad ja i odem, vi svejedno možete tu ostati
i raditi, sigurno će vam biti bolje raditi kod mog oca, nego kod Paše.
Ocu je krenulo, ovdje će vam biti dobro!
A jesi li
razmišljao kako će izgledati tamo, u tom novom svijetu? Nije te strah?
Ah, pitam gluposti. Pa tebe ničeg nije strah. Kad se sjetim… nikad
neću zaboraviti – ti, čim si došao, tražio si riže! Mi smo tamo
gladovali, a ti dođeš – i tražiš svoja prava! Ti si pravi
Američanin!
Amerikanac , Imrane....
Imaju li tamo
tepihe?
pa za njih ih I pravimo.
A kako
ćeš ići u školu kad oni ne govore naš jezik?
Ja ću
naučiti njihov.
Pa zar se ne
bojiš ići na zapad? Tamo sunce umire svaki dan.
Sunce se
uvijek vraća ovamo na istok.
On se
neće vratiti. Zaboravit će nas preko noći.
Ma vratit
će se, sigurno. Sunce se vraća.
Što je ovo?
Moramo se
skloniti, dolazi oluja.
Asife!
Maharanthe,
Paša! Došao je sa svojim ljudima i imaju štapove!
Našli smo te!
Dođi da riješimo neke stvari.
Maharanthe!
Sve je
rijeseno Maharanthe, mozemo ići. O, I vi ste ovdje, kojim dobrom ako
smijem pitati. Hajde djeco, podite s nama!
…
|
