Scenske upute

Dječak na svom biciklu, sjajno crvenom biciklu

Putuje po sceni, četvrtastom svijetu

Jedan kotač umjesto glave

Drugi umjesto repa

Jurca amo-tamo

Vrativši se kući, voza se slobodno

Kao jelenče nesputan tumara

Za lovca predstavlja plijen

Kotači ga ne mogu umiriti

Kako li će ga samo zavrtjeti

I u zemlju usaditi, kada ga budu ubili?

Srpom se zamahuje u polju

Režući kukuruz

Na dijelu pozornice odvija se pantomima

Zbunjujući um

Dječak mora kretanjem obuhvatiti čitavu pozornicu

Nijedan bicikl iz trgovine, uvezen

Neće to učiniti

Konj igračka na štapu kotrlja se

Sad ovamo, sad onamo

Kotač mu je glava

Drugoga za rep nema

Njegova stopala konjska kopita

Jurca slobodno, kod kuće je

Pa ipak, to jest bicikl

Dar dobiven od drugoga svijeta

Čudna stvar što čini tako poznatim

Ono što jest od davnina

Bicikl krug, srp polukrug

Kotač glava

Pedale izrasle u rep

Konj na pogo štapu poskakuje

Juri amo, juri tamo

Slobodan kod kuće

Namotan oko štapa

Šal čini štap crvenim

Crvenom krpom za lovca

Njegova krv namotana čeka

Pucanj odzvanja

Dječak se vrti, odmotava

Poput beskonačnog sarija, razmotanog, što pripada Draupadi*

Poput zemljane posude koja beskonačno hrani

Poput vode beskonačnog vina

Beskonačna krv nevinih odmotava se

Dok se štap, konj, bicikl propinju

Dječak začuje svoju smrt

Dočekuje je miran, uspravan

Primiče je bliže sebi

Ispušta svoj život

Prolijeva svoju krv

Hoda dalje

…

*Glavni ženski lik epa Mahabharata.